nakon gledanja animiranog filma "Čovjek koji je sadio drveće" na satu hrvatskog jezika kod prof. M. Blažičko, zadatak je bio napisati esej. Ovo je rad Nike D., učenice 8. b razreda.
ČOVJEK KOJI JE SADIO DRVEĆE - JEAN GIONO
a)
1. ,,Nakon pet sati hoda, još uvijek nisam našao vode i ništa mi nije davalo nadu da ću je pronaći.” Ova rečenica, iako njegov put bijaše puno kraći, me podsjetila na dio u bibliji gdje Mojsije izbavi robove iz Egipta. Na putu prema obećanoj zemlji ljudi su morali mjesec dana hodati kroz pustinju s malo hrane i vode.
2. ,,Sve oko mene je bila ista suhoća, ista gruba trava. Bio je to pastir. Trideset ovaca je ležalo oko njega na gorućoj zemlji.” Ovce se povezuju sa dobrotom, iskrenošću, plemenitošću i mirom. Mir kojem se pisac svaki put iznova divio I raj koji je Elzeard uspio napravit iz ruševina. U kršćanstvu Bog se često prikazuje u obliku pastira, a ovce kao ljudi tj. njegovo stado, učenici…
3. ,,Dao mi je vode iz posude od tikve i, malo kasnije, me odveo u kućicu u naboru ravnice. Podijelio je svoju juhu sa mnom.” Ovi citati su me podsjetili na Božje riječi tj. sedam tjelesnih djela milosrđa koje sam jako puno puta čula, a to su ,,Gladna nahrani, žedna napoji, siromaha odjeni, putnika primi, bolesnika i utamničenika pohodi, roba otkupi, mrtve pokopaj”
4. ,,Bio je jedan od Božjih poslanika.” Naime, pisac uspoređuje pastira s Bogom zato što je pastir baš kao i On stvarao nešto predivno i želio pomoći prirodi.
5. ,,Rat koji je upravo završio još nije dopustio da život u potpunosti procvjeta, ali je Lazar već ustao iz groba.” Lazar je bio čovjek kojeg je Isus oživio četiri dana nakon što su ga polegli u grob. To je bilo jedno od Isusovih čuda.
6. I zapravo dio teme je drveće koje bi u kršćanstvu moglo predstavljati gorući grm preko kojeg se Bog obratio Mojsiju. Breza kao drevni simbol sveto je drvo diljem sjeverne Europe. Mnogo je slučajeva u kojima je stablo posađeno u vrijeme rođenja osobe bilo bolesno kad je ta osoba bila bolesna i osušena ako je osoba umrla. Hrast znači snagu, zaštitu, trajnost, hrabrost, vjernost, čovjeka, ljudsko tijelo.
LJUDI MOGU BITI UČINKOVITIJI OD BOGA U STVARIMA KOJE NISU UNIŠTAVANJE
Ljudi su od davnina poznati po uništavanju i istrebljivanju prirode koje nam je Bog podario. Na svakom koraku posjećene šume i odlagališta. Ljudi uništavaju Zemlju, a nisu ni svjesni da tako uništavaju i sami sebe. Kako nam je Bog podario život, tako ga može i uzeti nazad. Stalno slušamo o ekstremnim temperaturama, potresima, rupama u ozonu, topljenju leda, divlje životinje nestaju, sve više ugroženih…Ne znam što to ima u ljudima da su toliko bezobzirni na stvari koje se svakodnevno događaju oko nas. Bog nas sto posto ovakve nije stvorio. Naravno nitko ne bi želio živjeti kao neandertalac, no to ne mora značiti da zagađujemo i uništavamo ovaj naš zeleno-plavi dragulj. Dobili smo na poklon jedan vrt pun mirisnog cvijeća i sočnih voćki, mi smo ga pretvorili u samo suhe grane i crnilo puno trnova. No naravno nisu svi ljudi takvi. Postoje iznimke koje se vješto skrivaju među nama i mole se da nam se ne oduzme ova predivna zemlja na kojoj živimo. Ljudi kad bi željeli mogli bi toliko toga postići sa svoje dvije ruke, dvije noge i mozgom. Toliko smo novih stvari otkrili i muka pretrpili. Trebamo bit jači od toga, jači od želje za uništavanjem. Ako jedno ljudsko tijelo može skupiti mnoštvo molekula i stanica da udahne novi život, zašto rukama ne bi mogli još nešto bolje. Bog je stvorio nas na svoju sliku, pa što ga onda čini toliko drukčijim od nas. Mi smo se naviknuli na razaranje, ali na što bismo se trebali naviknuti je stvaranje mira i prirode. Tko kaže da čovjek ne može bit bolji od Boga u stvarima, a da nije razaranje. Ljudi nisu savršena bića, što znači da uvijek možemo bolje pa zašto ne bi iskoristili pamet koju nam je majka priroda podarila. Ljudi griješe, to je činjenica, no u svim tim greškama doći će i vrijeme da pokažemo samo koliko se možemo izboriti za nas i što sve naša bića mogu napraviti kada se za to odluče. Ljudi mogu činiti djela. Djela dobra za njih, svijet i za živa bića oko nas. Svi ratovi koje smo imali, to nisu bili ratovi među ljudima, to su bili ratovi između ljudi i zemlje, koju smo svakom bombom sve više uništavali i zagađivali. To je sad u prošlosti, ljudi mogu raditi stvari bolje od Boga jer im je to u krvi. Suđeno nam je da radimo dobre stvari. Ja mislim da su ljudi sposobni za puno veće stvari nego što im um dopušta. Tu pamet i sposobnost trebamo iskoristit, ne za razaranje već za dobrobit naše zajednice. Za dobrobit nas, naše djece, djece njihove djece i za sve potomke koji će koračati ovom zemljom nakon što smo mi i naši životi u dalekoj prošlosti.