O rimskom životu i kuhinji:
Hrana se pripremala u kuhinji (lat. culina - otuda današnji naziv kulinarstvo), koja je bila smještena u podrumskim prostorijama. U njoj se nalazila zidana peć za kruh, uzdignuto ognjište za kuhanje, veliki kameni stol za pripremanje hrane, cisterna sa vodom i niz raznovrsnog kuhinjskog pribora od keramike i metala.
Rimljani su bili jako maštoviti u pripremanju jela. Kuhar se cijenio prije svega po umješnosti pravljenja raznovrsnih umaka koji su bili glavni sastojak svakog jela. Osim vrsta mesa domaćih životinja, divljači i riba, voljeli su i pečenog pauna, rodu ili papigu. Riblji specijalitet je bila murina, a od školjki oštriga. Svježa riba bila je prilično skupa, jer je bilo teško dopremiti je u Rim, a da se ne pokvari.
Npr., specifičan rimski začin bio je GARUM ili LIQUAMEN, koji se pripremao od fermentirane riblje ikre, a najčešće se proizvodio u specijaliziranim radionicama i čuvao u dobro zatvorenim amforama.
PIĆA: pilo se najviše kozje mlijeko i vino koje se miješalo s vodom koja je mogla biti hladna, vruća, zaslađena medom ili morska.
Za pripadnike viših klasa u antičkom Rimu bilo je to doba hedonističkog uživanja i dokoličarenja. Bogataši su puno obilnije jeli dok se običan puk hranio dosta skromno. Poznato je tradicionalno jelo – puls s raznim povrćem. Jeli su crni kruh i uz njega malo slane ribe, ovčetinu, jaja i sir. Zaslađivali su medom, šećer nisu poznavali. Kako nisu imali priliku kuhati jer su služili bogatašima, hranu su uglavnom kupovali u thermopoliama, nalik današnjim kioscima brze hrane
Za doručak (ientaculum) Rimljani su pojeli malo kruha s vinom, maslinama, sirom, medom i datuljama.
Za ručak (prandium) su jeli isto kruh koji je bio natopljen u vinu ili mlijeku, salatu, sir i ponekad meso i opet voće.
Za glavni obrok: cenu, jeli su različite vrste mesa: ponajviše svinjetinu, kobasice, ptice te sir i druge mliječne proizvode. Pili su dosta vina za svaki obrok. Stol su servirali tako da su postavili vilice (koje se nisu koristile) i na stol su stavljali jelo, nisu imali tanjure nego su jeli prstima. Doručak i ručak su jeli pristojnije i tad se nije povraćalo, a za večeru (cenu) se jelo što se više moglo i kada bi pojeli previše - ispovraćali bi se i opet nastavili u krug. Jeli su polu ležeći, a žene i djeca su sjedili na klupama i stolcima.
Čuveni filozof Seneka je sarkastično optuživao svoje sugrađane "da su jeli do povraćanja, a povraćali - da bi jeli".
AKTIVNOSTI:
Svrha aktivnosti nije bio sport, nego pripremanje mladića za teške ratne napore. Tome su bile prilagođene discipline fizičkog odgoja, a to su bili bacanje diska, trčanje pod oružjem, mačevanje, jahanje, rvanje, bacanje koplja i plivanje. Plivanje je bilo jedna od najtežih disciplina. Nisu plivali u moru ili bazenu, nego su trebali preplivati hladnu i duboku rijeku Tiber.
Za one koji su se htjeli rekreativno baviti sportom postojale su gimnastičke dvorane u termama ili na igralištima za igre loptom. U gradu su na urezanim pločama na podu igrali igru figurama zvanu latrunkul, igra slična šahu.
Kaže se da su Rimljani više uživali u sportu kao gledaoci nego kao aktivni sudionici! Kako nikako nisu mogli shvatiti Grke i njihovu potrebu za sportom i sportskim duhom, rimski car Teodozije I. je 393. g. zabranio Olimpijske igre, a 426.g. Teodozije II. naredio je uništenje Olimpije
Više su voljeli posjećivati gladijatorske predstave i konjske trke u cirku. Bilo je puno „bildera“ koje je bilo samo sebi svrha, a tu vidim poveznicu i danas – isto ima puno onih kojima je svrha vježbanja samo bildanje mišića L.
Važno je također spomenuti javna kupališta – terme koja su bila centar kulture, zabave, odmora, sporta, liječništva i uopće društvenog života. Osim bazena za zajedničko plivanje (piscinae), onaj tko je želio skinuti kilograme, mogao je ići u parnu kupelj (laconicum).
Dječje igre:
Dječaci su znali „jahati“ na štapu kao na konju i drvenim mačevima voditi prave ratove, a djevojčice su se igrale glinenim lutkama. Dječaci su bili osobito vješti u okretanju zvrka s pomoću biča. Igrale su se i razne igre loptom Ili lovice, pri čemu je onaj koji je lovio imao zavezane oči. Danas to zovemo igra „slijepog miša“. Održavale su se i prave cirkuske trke malenih kolica, u koja su bili upregnuti miševi, ili većih dvokolica, koje su vukli psi ili koze.
Antički Rim: jela i pića
Doručak (ientaculum)
- kruh s vinom, masline, sir, med i datulje
Ručak (prandium)
- Kruh natopljen u mlijeku ili vinu, sir i možda meso, voće
Večera (cena)
- svinjska rebarca, poljska ptica, piletina, golub u umaku od krupno mljevenog brašna, kuhani noj u slatkom sosu, pečeni papagaj, kokošji batak, kuhana šunka sa smokvama i lovorovim lišćem, masline (zelene i crne), puhovi umočeni u med i uvaljani u umak, male kobasice, puno vina
Danas: jela i pica (moj dnevni jelovnik)
Doručak
Nesquik pahuljice s mlijekom
Ručak
Zeleni rezanci s gamberima u vrhnju, zelena salata
čaša soka
Užina
Jabuka i malo čokolade
Nakon užine trening u trajanju sat vremena.
Večera
Dva sendviča, voćni čaj
Zaključak:
Jela koja su se pripremala u Rimskom carstvu s mog gledišta izgledala su dosta čudna za današnji ukus. Rimljani su, po broju obroka imali manje obroka od nas, no puno su više jeli. Doručak i ručak su im bili relativno lagani, dok su nama doručak i užina laganiji obrok. Najviše su jeli za večeru (cenu). Mi najviše jedemo za ručak, a samo u nekim dijelovima svijeta i za večeru, ali opet ne u tolikim količinama.
Po meni, jako je važno hraniti se zdravo i baviti se nekom aktivnošću. Hraniti se zdravo znači jesti širok spektar vrsta hrane, ali jesti u adekvatnim količinama. Kada jedete zdravo, znači da težite tome da se osjećate bolje, imate puno energije i izgledate bolje.
Za kraj bih napisao citat pjesnika Juvenala kojeg sam otkrio dok sam istraživao jela antičkog Rima: „… duas Tantum res anxius optat panemet circenses.“ u kojima se jasno vidi ono što je rimskom narodu bilo najvažnije, hrana (kruh) i igre, odnosno u slobodnijem shvaćanju, blagodati i uživanja. Ja bih se rađe držao one naše „U zdravom tijelu zdrav duh“! A to je umjerene i raznovrsna prehrana i redovita tjelesna aktivnost.
